Zima, zima e pa šta je…2.dio

Iz Praga smo uzbuđeni krenuli za Bratislavu. Uzbuđeni I pomalo umorni jer Prag smo zaista prehodali. Ispalo je izvrsno što se Bratislava našla u sredini obzirom da  smo teško ispunili itinerar. Bratislava nije previše zanimljiv grad. Meni, da budem korektna. U dane oko Nove godine ništa I ne radi pa smo se zaista mogli odmoriti I skupiti energiju za Budimpeštu.Slika

Odlučite li se posjetiti Bratislavu, nemojte tražiti dalje od hotela Marrols. Hotel u centru Bratislave koji ima, apsolutno opravdanih 5 zvjezdica, cijenom ne odudara od manje kategoriziranih hotela u ostalim gradovima Europe.

Izvrsno uređen hotel sa 24h dostupnom concierge uslugom, nevjerojatno obilnim doručkom uključenim u cijenu, besplatnim parkingom unutar hotela, besplatnim mini barom koji se puni svakodnevno, prostranim I ugodnim, čistim  sobama, vlastitim spa centrom I fitness dvoranom…ne znam koliko bih toga još mogla nabrojati pa provjerite sami  na www.hotelmarrols.sk

Bratislava ima nešto manje od 500.000 stanovnika I glavni je grad Slovačke. Udaljena je samo 60 km od Beča, a zanimljivo je da su prije Prvog svjetskog rata Beč I Bratislava bili povezani električnim tramvajem.

Kao I većina europskih gradova smještena je na rijeci, na Dunavu I to tako da se s jedne strane Dunava nalazi stara povjesna jezgra, a s druge se, zapadne strane smjestio novi dio grada. Bratislave se sigurno sjećate iz povijesnih udžbenika kao Požuna, koji je neko vrijeme, nakon prodora Turaka I Mohačke bitke 1526., bio  glavni grad Ugarske kao dio Habsburške monarhije. Za vrijeme vladavine Marije Terezije u 18. stoljeću bio je najveći I najvažniji grad na području tadašnje Slovačke I Mađarske. Nakon prvog svjetskog rata I osnivanja Čehoslovačke, u listopadu 1918. grad je postao dio novostvorene države I iako se stanovništvo tome opiralo, čehoslovačke legije su ga okupirale 1919. Bratislava tada postaje glavni grad Slovačke odnosno Slovačke Socijalističke Republike u federaliziranoj Čehoslovačkoj nakon Drugog svjetskog rata. Nakon Baršunaste revolucije kojom je srušena komunistička vlast I Baršunastog razvoda koji je uslijedio 1993. Bratislava postaje glavni grad nove Slovačke Republike I nakon toga grad počinje napredovati, uglavnom zbog stranih investicija.

Ipak, razlika između Praga I Bratislave, koji su na kraju krajeva bili dio iste države dugi niz godina je nevjerojatna. Bogatstvo Praga, uređenost Praga, turistička ponuda u odnosu na Bratislavu je ogromna. Moram priznati da sam doživjela priličan šok kada smo se nakon Praga prošetali Bratsilavom. Prazne ulice, uglavnom zatvoreni kafići I restorani, jako siromašno okićene ulice I trgovi, tmurni izrazi lica…istina, bilo je ledeno ali ipak, novogodišnji su praznici..

Slika

Slika

U Bratislavi smo se smrznuli…sva sreća pa itinerar nije bio previše popunjen jer taj hladni ruski vjetar koji im svrati s vremena na vrijeme…brrrrr.

Ipak, posjetili smo Bratslavsky hrad, dvorac koji se nalazi 100 m iznad Dunava (od hladnoće se činilo kao da se penjemo 1 km I napokon mi je bilo drago što zvjerkicu nosim u klokanici, bez obzira na uzbrdicu jer smo se nas dvije stiskale I grijale). Dvorac je u 10. stoljeću dobio svoj renesansni oblik I bio kraljevska rezidencija. Njegova se sjeverozapadna kula naziva Draguljna kula jer su se u njoj dva stoljeća čuvali kraljevski dragulji. Za vrijeme Marije Terezije rekonstruiran je u baroknom stilu. Kasnije postaje sjemenište a nakon toga vojarna. No, 1811. su se austrijski vojnici toliko “naroljali” da su ga uspjeli zapaliti I od dvorca su ostale samo ruševine. Renoviran je za vrijeme komunizma, a danas je sjedište Vlade I Slovačkog narodnog muzeja.  Jedno je od rijetkih mjesta s kojega se vide čak tri države: 3 km jugozapadno Austrija, 13 km južno Mađarska I naravno Slovačka.Slika

Popularan naziv za dvorac je “napako okrenuti stol” zbog oblika njegovih kula na rubovima dvorca, izgledaju poput noga od stola.

Nismo uspjeli zaviriti u dvorac kao ni turisti iz 5 autobusa koji su  stigli na doček Nove godine, jer nije radio (toliko o slovačkom turizmu), a niti ga obići jer se pripremao novogodišnji vatromet- radi ovog se ne žalim, vatromet je bio predivan.

Katedrala Svetog Martina lijepa je gotička građevina koja potječe iz 14. stoljeća I u njoj je okrunjeno devet mađarskih kraljeva I osam kraljica među kojima I Marija Terezija. Put kojim su prolazili bio je označen zlatnim krunama. Danas na vrhu crkve stoji ogromna kruna svetog Stjepana koja teži 300 kg. U ovoj je crkvi često svirao Beethoven.  Danas katedrala pomalo propada, kao I okolne zgrade zbog jakih vibracija s Novog mosta. IMG_2842

 

Novi most, spaja dvije obale Dunava. Bivši Most Slovačkog narodnog ustanka, za koji je potpisivana propala peticija da se nazove Most Chucka Norrisa, izgrađen je 70ih godina prošlog stoljeća. Most je dugačak 430 metara I na njemu se nalazi toranj na vrhu kojeg su,, na visini od 84 metra UFO centar I NLO restoran  do kojih se dolazi dizalom. To je bilo mjesto našeg dočeka Nove godine. I isplatilo se otići u Bratislavu barem radi toga!  Večera je bila bez zamjerke. Iako su jedini restoran koji je komplicirao s pripremom večere za klince. Ali, Nova godina je, klinci sve jedu, svi su veseli, oprostili smo im. Restoran totalno popunjen. Pogled koji se pruža na Bratislavu I na Dunav s 84 m visine je predivan. Restoran izgleda poput NLO-a I čitav je u staklu, kad se šećete po njemu napravite krug od 360 stupnjeva I vidite grad sa svih strana. Naravno, gradom dominira dvorac koji je gotovo na istoj visini I izgleda veličanstvenije nego gledan iz podnožja. A vatromet…sa svih strana samo vatromet. Klinci su dočekali ponoć I vrištali od sreće. Isplatilo se. www.u-f-o.sk

Slika

Slika

Glavni trg… it’s ok. U sredini se nalazi Rolandova Fontana, izgrađena 1572.  nakon krunidbe kralja Maksimilijana Habsburškog. Roland je legendarni vitez I zaštitinik grada. Neki kažu da se kip okrene jednom u 100 godina. Neki drugi kažu da se okrene u svakoj novogodišnjoj noći. Na trgu je ako ništa drugo, kavana Majer, tradicionalna kavana inspirirana Bečkim šarmom koja I danas služi torte, kave I originalne slastice na bečki način.

 

Slika

Stari dio grada nije velik I brzo ga se obiđe, a jedna je od napoznatijih znamenitosti, 51 m visok Mihaelov toranj (Michalska brana), jedina očuvana promatračnica starih zidina na kojoj stoji kip Sv. Mihaela u borbi protiv zmaja. Ispod tornja nalazi se “točka nultog kilometra” s upisanim udaljenostima 29 metropola.

Sjećate li se Matijaša Korvina? On je osnovao prvo sveučilište u Bratislavi, 1465. godine., nazvano Universitas Istropolitana. Ono je zatvoreno nakon njegove smrti, a danas je najveće sveučilište u gradu Komenskovo sveučilište

Još nekoliko crkvi, sinagoga koja je zatvorena za javnost, par galerija koje su bile zatvorene…I to je to od Bratislave. Aha, I Božićni sajam koji nije radio. Uopće. I klizalište na otvorenom za koje smo bili ili premali ili prenespretni ili imamo averziju od klizališta.

Gradski prijevoz je dobro organiziran, imaju autobusne, trolejbus I tramvajske linije međutim, ukoliko se smjestite u centru ništa vam od toga nije potrebno jer je grad dovoljno mali da ga lako obiđete.

Navodno je Bratislava jedna od omiljenih shopping destinacija u regiji. Ne mogu reći, meni se činilo da imaju jako siromašan izbor trgovina za neku shopping meku…

Čak je I u ovim novogodišnjim danima, bez obzira na priličan broj turista (uglavnom iz Hrvatske, Bosne, Srbije) grad bio dosta prazan. Restorani I kafići su u večernjim satima imali po par stolova popunjenih , ne znam kakva je situacija sa shopping centrima I da li tamo zalaze lokalni ljudi.

Slika

Slika

Slika

No, mora im se priznati I kod njih se dobro jede…

Jedan od upečatljivijih restorana na ovom putovanju definitivno je bio bratslavski restoran Zylinder. Oni služe tradicionalnu, domaću kuhinju. Tako tamo možete pojesti I jedno od omiljenih jela cara Franje Josipa, tzv. Tapfelspitz.

Goveđi but (zapravo vrh vanjskog dijela buta…) je glavni sastojak jela I od njega se rade tri slijeda, baš kao doma…

Juha od buta koja se služi s povrćem iz juhe I na rezance izrezanim palačinkama. Iza toga, uz prepečeni kruh poslužuju komad same kosti koljenice kako bi pojeli onu srčiku iz kosti, I na kraju lešo meso buta posluženo uz restani krumpir, špinat I umak od hrena I jabuka. Pravo, domaće jelo. I savršeno za klince! Da ne pričam da se od ovog jela najela I njamamama I troje djece! Njamatata se odlučio za gulaš. E da, ovo je bio izvrstan uvod u mađarsku kuhinju I njihove gulaše, paprikaše I ostale aše…Slika

SlikaSlika

IMG_3012

A za desert jedan carski drobljenac sa šumskim voćem za prste polizati I jedno veliko otkriće za mene- germknodl ilivam germ knedle. Ogromanjska knedla koja je punjena pekmezom od borovnica, prelivena maslacem I posuta šećerom u prahu I makom. Od samog pogleda na tu knedlu ne, loptu dobila sam valjda 2 kg. I predala se na pola…ma kriv je tapfelspitz…

Ali, ali germknedle su me tako oduševile da smo ih morali isprobati kod kuće. Ne brinite, slijedi I recept.  Navodno je ovo jedno od uobičajenih slatkih jela na austrijskim skijalištima, ali kako sam ja više ljetni tip, germknedla I ja smo se susrele tek u Bratsilavi. I dogodila se ljubav…

Ipak, radi dobrobiti svoje pozadine I one svojih ukućana, germknedle će se raditi jednom godišnje.

Na kraju, drago mi je da smo posjetili I Bratislavu ali nekako nemam želju povratka. Pa smo se odmorni I čili zaputili u Budimpeštu. Ili kako zvjerke kažu, Prag, Bratislava, Budislava.

 

Podijeli...Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterPin on PinterestEmail this to someone

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *