Očarani čarobnim Beneluxom

Čokolada, piva. Kada bi vas netko pitao za prve asocijacije na Belgiju, vjerojatno bi to bile upravo ove navedene. Bile su i nama. Sasvim dovoljni razlozi da se zaputimo u Belgiju provjeriti čega još tamo ima. Jedan sasvim dovoljan razlog za malu djecu i jedan za veliku djecu. A kad već idemo za Belgiju, šteta je ne skoknuti i do Luxemburga i Nizozemske.

Tako smo složili itinerar za zimu 2014. Da, trebalo je dvije godine da se napiše ovaj post, ali nakon ovog putovanja uslijedilo je zadnje odvikavanje od dude i pelena pa ćemo to uzeti kao opravdanje (ne, odvikavanje nije trajalo dvije godine ali i dalje je opravdanje).

Čini vam se da je Belgija daleko za putovanje autom s troje djece? Ma i nije tako strašno, nekih 12 sati vožnje. Znam da će mnogi roditelji koji ovo čitaju, sada podignuti obrve i pomisliti «aha, nije strašno». Nama ovo nije bio prvi takav pothvat pa su se zvjerke navikle. Dovoljan broj crtića, slikovnica i hrane put čine zaista lakšim. Bitna je priprema, ništa nas ne smije iznenaditi.

Belgija noćuNakon te lagane vožnje, smjestili smo se u Marcourt-en-Ardenne, usred onih velikih i moćnih Ardenna na jugoistoku Belgije. Tipični pejzaži u Ardenima su majušna sela usred šuma s kamenim niskim kućicama, mostićima, rječicama – sve je u umanjenicama u odnosu na ove velike planine i guste šume. Krenuli smo na put odmah nakon Božića pa su lampice i ukrasi ispred kuća ili u velikim prozorima na tim malim kućicama (tipično za sjevernjačku arhitekturu) stvarali prizore kao iz bajke. Jedna od prvih stvari koju možete primijetiti u Belgiji, a i Nizozemskoj jest nedostatak zavjesa na tim ogromnim prozorima. Kalvinistička tradicija navodno potječe od vjerovanja da «vjernici nemaju što skrivati od Boga». Koji god razlog, to daje izvrstan uvid u unutarnje uređenje domova i način života stanovništva. Moram priznati da sam uživala «škicnuti» kroz prozore.

luxembourg

Bajkovito Veliko Vojvodstvo Luksemburg bilo je prva destinacija za izlet. Mali komadić europskog tla smješten između Njemačke, Francuske i Belgije, drugi najmanji po veličini u Europi, a s najvećim BDP-om po glavi stanovnika. Istoimeni glavni grad je i jedan od tri «glavna grada» Europske unije. Sagrađen je na liticama uz rijeke Alzette i Pétrusse, prepun je mostova i raznih citadela koje ukrašene tornjićima stvaraju dojam da ste usred nekog filma o čarobnjacima i vilama.

Plateau du Rham, Trois Tours, Tour Jacob, Citadelle du St Esprit i Fort Thüngen samo su neke od utvrda koje vrijedi vidjeti.

Hop on na turistički autobus (nakon 12 sati vožnje prethodnog dana ipak trebamo malo odmora) i razgledali smo čitav grad. Za osjetiti duh Luksemburga i život grada najbolje je svratiti u «gradski dnevni boravak» na Place des Armes ili na glavni gradski trg Marche-aux-Poissons, što doslovno znači ribarnica. Upravo je ovdje smješteno nekoliko važnih institucija: Luksemburško državno vijeće, Nacionalni muzej povijesti i umjetnosti te Crkva sv. Mihaela, najstarija u gradu, iz 987.godine.

Luksuz- to je dojam koji ostavlja Luksemburg.Orval

Abbaye d'OrvalNešto potpuno drugačije doživjeli smo na sljedećem izletu, u mjesto u kojem je bilo kakav oblik luksuza izbrisan, ali koje u svom asketskom obliku ostavlja puno jači dojam. Trapistički cistercitski samostan Orval, Abbaye d’Orval, jedan je od šest belgijskih samostana koji proizvode pivu.

Kao višestruka majka, da u obzir ne uzimamo još i ulogu supruge, da ne pridodamo posao i sve osobne interese, znam da je multifunkcionalnost, bez obzira naučena ili urođena, zaista vrijedna vrlina. Jednako tako ne dozvoljava da se nečemu predaš u potpunosti, bar ne nauštrb nečeg drugog jer igraš na nekoliko polja istovremeno. No, kad imaš samo jednu ili dvije zadaće kojima ti je život ispunjen, e tu već možeš doseći vrhunac. Isto je i s trapističkim svećenicima u Belgiji. Posvećeni su Bogu i proizvodnji pive. Pa kako bi ta piva, još uz Božji blagoslov, mogla biti loša?

Spomenutih šest samostana (Chimay, Orval, Rochefort, Westmalle, Sint Sixtus u Westvleterenu, Achel) imaju pravo proizvedeno pivo zvati trapističkim, a uvjet za to je da je pivo proizvedeno unutar samostana i pod punim nadzorom redovnika. Samostan Orval u Ardenima najstariji je, utemeljen još u 11.stoljeću, ali je suvremena proizvodnja pokrenuta 1931.godine. Piva koju proizvode obično su aleovi sa velikim udjelom alkohola i dosta taloga jer se fermentacija nastavlja i nakon punjenja u boce. Orvalsko pivo fermentira i do osam mjeseci nakon što se boca začepi, a može odležati i nekoliko godina. Ovo svjetlo pivo, bakreno narančaste boje sa 6,2% vol u elegantnoj bočici od 0,33l pravi je blagoslov za nepce.

Redovnici ne staju na tome, proizvode razne pekmeze i sir, a sve se može kušati i kupiti u samostanu. Ne moram ni spominjati da sir koji proizvode fantastično nadopunjuje ove pive. Ne moram ni spominjati da su zalihe obiju namirnica koje smo dovukli kući potrajale mjesecima i da je svaka sljedeća otvorena piva bila još bolja. Vjerojatno radi kvasca koji je fermentirao u zagrebačkom podrumu.

Ne samo što redovnici proizvode pivu, u Belgiji ovaj napitak ima i svog zaštitnika- sv. Arnolda. Postoje razne legende o sv. Arnoldu. Prema jednoj od njih, Arnold biskup od Metza, uvjerio je stanovništvo, u periodu epidemije kuge, da umjesto zaražene vode piju pivo i tako je pobjeđena gadna zaraza. Naravno, zahvalno stanovništvo u tome je prepoznalo Božji prst i od tada se sv. Arnold štuje kao zaštitnik pivara.

Ponovimo, može li takva piva biti loša?

A sama šetnja prostorima samostana otvorenima za javnost ili vrtovima oko samostana, ruševinama starih zidina prekrivenim snijegom…Čarolija. I nije do pive koju smo isprobali.

U blizini Orvala smjestilo se malo selo imenom Redu, a potpunog naziva Redu- Village du Livre ili u prijevodu «selo knjižara». Nekoliko literarnih freakova došlo je, početkom osamdesetih godina na ideju da njihovo selo postane mjesto u kojem se prodaju isključivo knjige. Nekoliko frikova, jedna luckasta ideja i od sela kojem je prijetilo izumiranje stvorili su mjesto sa nešto manje od 30 knjižara, nekoliko kilometara polica s knjigama i mjesto koje živi od knjiga, od raznih festivala i 200.000 ljudi koji svake godine posjete Redu. Jedan je od najzanimljivijih Festival ručnog tiskanja knjiga, kao u Gutenbergovo vrijeme. Selo usred šume, u kojem nema prometa, nema buke, u kojem i u svakom kafiću možete s police skinuti kakvu zanimljivu knjigu, sjesti na stepenice ispred knjižare i jednostavno…čitati.

 

Dakle, red pive, red kulture, red pive. Novi dan. Nova pivovara. Ona koja je prevagnula u odluci gdje ćemo se u Belgiji smjestiti.

la chouffeSat. Nav.: 50° 09’ 04’’ N – 5° 44’ 73’, koordinate su mjesta koje proizvodi nevjerojatnu pivu. Achouffe u mjestu Wibrin. Prilično nepoznata u odnosu na neke druge belgijske pive, ali moguće ju je nabaviti i u Zagrebu. Patuljak na etiketi.

Belgijanci imaju neki fetiš na crtane junake- od Tintina, Spiroua, Gastona, Boule i Billa, Taličnog Toma alias Lucky Lukea pa sve do nezaboravnih Štrumpfova (da, svi su oni belgijanci) pa ne čudi da je jedan crtani lik našao svoje mjesto na etiketi jedne od najboljih belgijskih piva.

U Bruxellesu postoji Centar stripa- Comic strip, jedan od najbolje opremljenih muzeja na svijetu sa više od 40.000 naslova na preko 20 jezika (definitivno na popisu za neki posjet Bruxellesu). Dakle, na listu razloga za posjet Belgiji treba, uz čokoladu i pivu dodati i strip, jer s najvećim brojem crtača stripova po metru kvadratnom, s više od 700 autora, zaista se mogu zvati «zemlja stripova».

Vratimo se mi našem patuljku, rođenom u mjestu Achouffe, u istoimenoj pivovari koju su početkom osamdesetih osnovala dva šogora. La Chouffe je začinjeni ale sa notom korijandra, tulum za okusne pupoljke. U pivovari vrijedni Belgijanci, a nisu redovnici, proizvode i razne kremaste likere na bazi pive, rakiju od pive i…nisam imala pojma što se sve može s pivom. Šogorima je tako dobro krenulo da su 2006. pivovaru prodali tvrtki Duvel-Moortgat.

Nova zaliha nabavljena, kako smo krenuli činilo se da ćemo morati nešto ili nekog ostaviti u Belgiji da napravimo mjesta za «suvenire».

belgijala-roche-an-ardennela-roche-an-ardenne-2Iz Achouffea na Božićni sajam u la Roche en Ardenne, navodno najbolji u tom dijelu Belgije. Ni najbolji ni najgori kojeg smo posjetili, ali daleko od Božićne bajke koju smo očekivali.

A zatim pakiranje kofera i put za Brugge. Ah, Brugge. Koliko god otrcano zvučalo, ovaj grad nazivaju «Venecijom sjevera». Venecija je čarobna, ali ova sjeverna kojoj već taj sjevernjački element daje dodatnu dozu mističnosti, oborila nas je s nogu.

brugges-night2Prijestolnica pokrajine zapadna Flandrija s izlazom na more, prepuna je gotovo netaknutih srednjovjekovnih građevina i upisana je na UNESCO-ov popis zaštićene svjetske baštine. Belgijanci se zaista potrude da se osjećate bajkovito prolazeći tim srednjovjekovnim ulicama u božićno vrijeme. Grad je prepun mostova, kanala, tornjića, zvonika. Prekrasne kuće velikih osvjetljenih prozora i danju i noću zrcale se na kanalima i jednostavno vas usisaju u neki osjećaj ugode.

Vrijeme nas je poslužilo, zubato sunce je svakodnevno bilo iznad grada i zaista nije bilo potrebe za ničim osim za lutanjem, istraživanjem muzeja, čokolaterija, pivnica, restorana. I velikog broja znamenitosti.

bruggesbrugges-2Grotte Markt, glavni gradski trg na kojem je nekada bilo sjedište trgovine i toranj Belfry prva su stanica svim posjetiteljima. U 83m visokom Belfryu nalazi se koriljon sastavljen od 47 zvona pa svakoga dana možete slušati besplatne koncerte na Gradskom trgu, uz tipične adventske delicije. Brugges je prekrasan i s naše ljudske visine, a popeti se 366 stepenica na vrh Belfrya i pogledati grad…pa to mogu samo zamisliti. Nismo toliki luđaci da se s troje djece penjemo 366 stepenica. Ipak. Zato smo ostali u podnožju, zamišljali kako je izgledao originalan drveni toranj iz 13.st. prije nego je požar uništio i toranj i sve važne dokumente koji su tamo čuvani. Srećom, od 18.st. vizurom grada dominira ovaj prekrasan kameni toranj. A i na samom trgu ima se što vidjeti. Okružen je zgradama iz različitih povijesnih razdoblja pa kada se tome dodaju i šarene fasade, osjećate se kao usred slikovnice.

Odmah u blizini je i Burg, drugi važan trg, na kojem su se smjestile impresivna zgrada Gradske vjećnice (Stadhuis), Bazilika Svete krvi, stara Palača pravde.

Još jedan miks arhitekture koji je upravo savršen. Jedan mali pješački prolaz nazvan «Prolaz slijepih magaraca» (Blinde Ezelstraat), povezuje Burg sa starom ribljom tržnicom- Vismarkt.

voznja-kanalimavoznja-kanalima-2Brugge je dovoljno malen da se ni dječje noge neće previše umoriti istražujući ga, pa kada završi ta hodajuća tura i nakon odmora u jednoj od pivnica (a neke od njih imaju liste sa po nekoliko stotina piva) divno je razgledati Brugge iz druge perspektive. Sjesti se u čamac i provozati kanalima. Toliku količinu oduševljenih uzdaha nikada prije nisam čula. I zaista, na samu pomisao na tu vožnju i meni se okine jedan takav očarani uzdah.

I tko bi sada mogao nabrojati sve crkve, sve kanale, sve znamenitosti kojih je maleni Brugges prepun?

Da ne pričamo o nepreglednoj plaži u dijelu Zee Brugge, jer grad se pruža prema Sjevernom moru,  plaži na kojoj se i zimi možete izvrsno zabaviti- šetnjom, vožnjom raznim zabavnim vozilima i nakon toga pogostiti u nekom od izvrsnih restorana. Riba iz Sjevernog mora ima poseban okus.

brugges-5

 

zee-bruggeVrijedi posjetiti Beguinage, rimokatolički beginski samostan koji je odvojen od centra grada i okružen zidinama, a unutar njih su manje kuće zidane ukrug oko centralnog vrta. I danas, bez obzira na posjetitelje, ovdje osjećate mir i tišinu koji vas prirodno potiču na razgovor šaptom. Jedan svećenik iz Liegea prema kojem je ovaj tip zajednice dobio ime, zagovarao je u 12.st. okupljanje žena, kojih je tada brojčano bilo mnogo više nego muškaraca kao posljedica ratova, nasilja i velikih premještanja stanovništva, u zajednice poput samostanskih ali bez obveze prisege samostanskom životu. Ženama se to prilično omililo jer su imale zaštitu i podršku, zajednice su funkcionirale uz pomoć bogatih dobročinitelja, pa ih je odjednom veliki broj želio živjeti u beguinagu. Kasnije je uvjet za ulazak u ovu zajednicu bio čak određen stupanj bogatstva.

beguinage

Vrijedi posjetiti i Muzej čokolade Choco-story, Muzej krumpira koji se smjestio odmah pokraj, Volkskundemuseum- Muzej narodne umjetnosti.

Vrijedi posjetiti i gotovo svaku pivnicu jer na pravom ste mjestu za istraživanje pivopijske kulture. Mnoge od njih u ponudi imaju na stotine piva, ali ne treba se obeshrabriti i ići linijom manjeg otpora pa odabrati nešto poznatog imena. Ne, budite avanturisti i isprobajte…pa što god, teško da ćete pogriješiti.

muzej-cokolademuzej-krumpiranjamanjamaKako s pivom tako i s hranom. Raj za pivopije i Disneyland za ljubitelje čokolade i slatkog. Vjerujem da ne treba puno dodati na temu “belgijska čokolada”. Da, i belgijski wafli. A čokolade u Belgiji ima u svim oblicima, svim kombinacijama okusa pa tako i u svim rangovima cijena- od onih “za raju” do ekskluzivnih, dizajnerskih čokolada koje se cijene poput skupog nakita.

Kad smo već na temi hrane, nisam mislila da ću ikada poticati na isprobavanje prženih krumpirića (vjerojatno potaknuto meni omraženim sveprisutnim uvaljivanjem djeci kao jela koje će sigurno pojesti kad odbijaju bilo što drugo), ali zaista, treba ga kušati. Jer, ako ste vjerovali da je pomfrit francuska izmišljotina (ili nedajBože, američka) prevarili ste se. Krumpir je u Belgiju stigao još u 16.st. Vječni spor oko toga jesu li “French fries” belgijski ili francuski, zakuhali su upravo Amerikanci koji su za vrijeme Prvog svjetskog rata, služeći u Belgiji i prehranjujući se prženim krumpirićima, ovom jelu dali ime “French fries” samo zato što su čuli francuski jezik, pa su pretpostavili da su među Francuzima. Ja nekako naginjem vjerovati Belgijancima. A njih 95% redovito konzumira pržene krumpiriće pa je čak potaknuta inicijativa da se uvrste na popis nematerijalne kulturne baštine. Zaista je nekako drugačiji, hrskaviji, ukusniji (naučili smo i zašto ali o tome u nekom postu sa receptom). Jedno od najpopularnijih jela u Belgiji su dagnje sa prženim krumpirićima. Činilo mi se nespojivo, ali treba probati. Zanimljiv je podatak da se u Belgiji godišnje pojede oko 30 miliona tona dagnji – Moules frites. A još važniji podatak je taj da se ostaci školjaka ne bacaju nego prerađuju u tvornicama i kasnije služe za asfaltiranje pješačkih staza i prometnica. Pametni, praktični Belgijanci.

Jako pametni. Naime, Belgija je jedina zemlja u kojoj je svaki metar autoceste osvjetljen noću. A tko plaća svu tu struju- Nijemci, kao naknadu za štetu učinjenu u Drugom svjetskom ratu. Pametni, praktični Belgijanci.

Simpatije za njih me vežu još od prve odgledane epizode najboljeg svjetskog detektiva – Herculea Poirota. Imala sam priliku i kroz godine upoznati neke Belgijance, svi su mi bili izuzetno simpatični. Oni su juga su otvoreniji, topliji ali ni sjevernjacima nikakve zamjerke nismo našli.

brugges-kotacbrugges-night-2brugges-4Sve u svemu…Brugge je jedan od najčarobnijih europskih gradova, s dovoljno zanimljivosti da se izmorite, sa izvrsnom gastro scenom da si ugodite te dovoljno malen da se zaista odmorite i u njemu uživate.

Colin Farrel u izvrsnom filmu “U Bruggesu” kaže – «Nema se tamo što raditi nego prošetati par sati i otići.» Pojma nemaš, Coline.

Jutro nove godine, vrijeme za novu destinaciju. Pakiranje kofera, ni ptice se još nisu probudile i polazak za Nizozemsku. Prva stanica, samo usputna, Den Haag. Haag koji je u to novogodišnje jutro bio potpuno prazan a ulice grada prepune ostataka petardi, poput tepiha… Prazan, tih, vjerojatno neusporediv sa užurbanim Haagom u radno vrijeme. A prazan i stoga što više od pola Haaga i okolice 1. siječnja odlazi na jutarnje novogodišnje kupanje na plažu u Scheveningen. Prvi dan siječnja, jutro, Sjeverno more, kupanje…not my kind of party, brrrrr! Na plaži u Scheveningenu ih bude i do 20.000, svi u narančastim kapama i rukavicama (kao da će im to pomoći)- tradicija koja traje od 1960. i u kojoj svake godine sudjeluje sve više ljudi, koji smijući se i trčeći u ledeno Sjeverno more obave ovo ritualno kupanje. Vjerojatno im i nije toliko do smijeha jednom kada izađu van i trebaju pronaći odjeću…

haaghaag-3haag-4Razgledavanje u Haagu odvelo nas je u «službeni» dio, na trg Binnenhof koji je smješten u centru pokraj jezera Hofvijver, a na kojem je u predivnom gotičkom zdanju smješten Parlament. Biennenhof je najstarija zgrada parlamenta na svijetu koja je kontinuirano u korištenju, od 1584. U blizini su se smjestili Noordeinde palača i Palača mira. Divnu šetnja po sivom Den Haagu završili smo odlaskom u kino. Ali ne bilo kakvo kino- Omniversum je kino sa kupolastim ekranom u kojem se prikazuju dokumentarci (od onih o prirodi, o životinjskom svijetu, ekspedicijama na Mt.Everest, o svemiru do filmova o napadu na Normandiju). Kako je ispred, okolo i iznad vas ekran u 360°, ozvučenje savršeno, a sjedala su nagnuta dobiva se dojam da ste dio filma, sudjelujete u akciji na licu mjesta. E, to je pravi podražaj na osjetila!

omniversum

U Nizozemskoj smo se smjestili u Leidenu, jednom od najstarijih nizozemskih gradova, danas živopisnom sveučilišnom središtu na jugu zemlje, nekih 20km udaljenom od Haaga i 40km od Amsterdama. Najstarije nizozemsko Sveučilište datira iz 1575.g., a i danas je ovaj gradić, inače mjesto u kojem se rodio i odrastao Rembrandt, središte znanosti, kulture i umjetnosti. Znanstveni centri koji ovdje djeluju toliko su važni i uspješni da ga zovu i “Gradom otkrića”. A da ne pričamo da je 13 Nobelovaca svoje umove brusilo na Sveučilištu u Leidenu.

leidenKanali, mostovi, tipična nizozemska arhitektura, poezija na fasadama zgrada, čamci i bicikli, čiste ulice…grad je predivan. I na savršenom mjestu za istraživanje Nizozemske.

Zato smo se uputili u obližnji grad imenom Gouda. Mislim da nisu potrebna dodatna objašnjenja. I nije što sam ja s otoka sa jako dugom tradicijom proizvodnje sira, ali dan bez barem mrvice sira mi je gotovo nezamisliv. Prva postaja naravno, Muzej sira. I zatim više manje svi dućani koji prodaju sir. A u Goudi ih ima. Šetali smo mi i po gradu, razgledavali još mostova, kanala, muzeja, nizozemsku arhitekturu, upijali mirise grada, ali nekako je sve potisnuo okus sira. Nova zaliha.

gouda-cheese-museum-2gouda-cheeseNa putu prema još jednom značajnom nizozemskom gradiću, Delftu stali smo pogledati predivan Kinderdijk.

Mali uvod: polderi su isušene vodene površine poput jezera ili morske obale, poplavne ili močvarne doline koje su od rijeke ili mora odvojene branama. Kako voda stalno što zbog padalina ili pritiska prodire u polder, mora se ispumpavati za vrijeme oseke. Kraj jednog od takvih poldera (a u Nizozemskoj ih ima najviše na svijetu, oko 3.000), smjestilo se selo Kinderdijk što doslovno znači “Dječje jezero”. Prema legendi, nakon velike poplave 1421.g. na tom je mjestu pronađena kolijevka koju je neka mačka održavala na vodi, a u njoj je bilo dijete koje je jedino preživjelo poplavu. Nakon još poplava, u 19.st.je ovdje izgrađen sustav od 19 vjetrenjača koje su ispumpavale vodu i kanalima ju izbacivale u rijeku. Upisano na UNESCO-ov popis zaštićene svjetske baštine danas je ovo jedna od najvećih turističkih atrakcija u Nizozemskoj.

kinderdijkedelftMeđu velike turističke atrakcije spada i gradić Delft, rodno mjesto slikara Johannesa Vermeera, najpoznatiji po tipičnom bijelo plavom keramičkom posuđu, suveniru s kojim se svi u ovom ili onom obliku vraćaju iz Nizozemske.

Oude Kerk (Stara Crkva), Nieuwe Kerk (New Church), Gradska vijećnica na Trgu, Prinsenhof, Oostport ili Istočna vrata, Vermeerov centar- sve to treba vidjeti u Delftu. I naravno kupiti komad plavo bijelog posuđa kao suvenir. Još kanala, mostića, predivne arhitekture, lampica, suvenira…kamo god se okrenete u Nizozemskoj sve je kao u dječjoj knjizi. I sve je uredno, čisto, posloženo, veselo, zdravo, smisleno…

Za kraj, što drugo nego Amsterdam. Četvrt crvenih svjetiljki, coffee shopovi i barovi nisu se ugurali u itinerar ovog puta, iz tri očita razloga, ali ionako nije Amsterdam samo to. 160 kanala (još kanala!!) koji grad dijele na 90 otočića pa i Amsterdamu, a ne samo Bruggesu daju naziv “Venecija sjevera”, upisano je na UNESCO-ov popis zaštićene svjetske baštine.

Teško je zamisliti da je ovaj grad u koji danas turisti hrupe iz sasvim suprotnih razloga u 14. i 15.st. bio hodočasničko središte, sve do protestantske reformacije.

amsterdamamsterdam-2flower-market-amsterdamTijekom “Nizozemskog zlatnog doba” u 17. stoljeću Amsterdam je postao jedan od najbogatijih gradova na svijetu, ovdje je osnovana i prva burza. Jedan je od prvih urbanistički planiranih gradova sjeverne Europe. Uz kanale su izgrađene specifične uske i visoke kuće, šarenih fasada (gradile su se tako jer se za svaki prozor plaćao visoki porez- kako bi tome pribjegli, gradili su uske kuće kojima ne treba previše svjetla), ispred njih po kanalima brodovi-kuće, a negdje između njih tisuće i tisuće bicikala. Inače biciklisti imaju povlašteni status na ulicama i nedajBože da se nekom ispriječiš na putu- bez imalo suzdržavanja u stanju su te gurnuti, vikati, pljunuti, što god smatraju dovoljno značajnim komentarom situacije. Amsterdam smo prvo malo razgledavali iz tramvaja, pokazalo se kao izvrsna ideja, a onda cipelcugom po mostićima i ulicama. Bicikliranje koje smo planirali smo brzo odbacili kao opciju, ne znam kako bih to preživjela. Istraživanje Nizozemske započeli smo u Leidenu, Rembrandtovom rodnom mjestu, a završili u Amsterdamu gdje je pokopan pa je sve upućivalo na to da posjetimo njegov muzej. Ili Van Goghov, kako se odlučiti? Na kraju smo završili u Rijksmuseumu- Nacionalnom muzeju. Odličan izbor, preporučujemo.

rijks-museumNakupilo se dana, kilometara, pive, čokolada, sireva, fenomenalnih restorana (tako dobrih da zaslužuju poseban post, ali ako kojeg trebam izdvojiti, a vi planirate put u Amsterdam, ne propustite obrok u Seafood Baru). Nakupilo se i suvenira, priča, slika kao iz slikovnica, uspomena. Pod dojmom svega toga, 18 sati vožnje iz Amsterdama od Zagreba prošlo je za tren. Zaista.

 

Preporuke

Smještaj:

Hotel LA GRANDE CURELes Planesses 12 / 6987 Marcourt-en-Ardenne Belgija

Hotel DIE SWAENE, Steenhouwersdijk, 8000 Brugge, Belgija

Hotel HUYS VAN LEYDENOude Singel 212 | 2312 RJ Leiden, Nizozemska

Muzeji, znamenitosti:

SAMOSTAN ORVAL i Pivovara Orval, Abbaye d’Orval
, Orval, n°1,
B-6823 Villers-devant-Orval, Belgija

EURO SPACE CENTER, 1 Rue devant les Hetres B-6890 Transinne, Belgija

REDU http://www.redu-villagedulivre.be/fr/

PIVOVARA ACHOUFFE Achouffe 32 – 6666 Wibrin – Achouffe, Belgija

HOUTOPIA, Place de l’Eglise, 17, B-6660 Houffalize

VOLKSKUNDEMUSEUM, Balstraat 43, 8000 Brugge, Belgija

CHOCO STORY MUSEUM, Wijnzakstraat 2, 8000 Brugge, Belgija

FREIT MUSEUM, Wijnzakstraat 2, 8000 Brugge, Belgija

BELFRY, Belfort, Markt 7, 8000 Brugge, Belgija

MADURODAM (Nizozemska u malom), George Maduroplein 1
2584 RZ Den Haag, Nizozemska

Kino OMNIVERSUM, President Kennedylaan 5
2517 JK Den Haag, Nizozemska

Gouda Cheese Museum, De Goudse Waag
Markt 35
2801 JK Gouda, Nizozemska

Kinderdijk

ROYAL DELFT, Rotterdamseweg 196, 
2628 AR Delft, Nizozemska

VERMEER CENTRUM Delft,
 Voldersgracht 21
2611 EV Delft
, Nizozemska

RIJKSMUSEUM, Postbus 74888 
1070 DN Amsterdam, 
Nizozemska

Restorani:

LE CORDE CHASSE, Rue des Combattants 16 – 6940 Durbuy, Wéris, Belgija

LA TABLE DE MAXIME, Our 23-6852 Our (Paliseul), Belgija

ACHOUFFE, Achouffe 32 – 6666 Wibrin – Achouffe, Belgija

BARTHOLOMEUS, Zeedijk 267, 8301 Heist aan Zee, Brugges, Belgija

CUINES 33, Smedenstraat 33, 8300 Knokke-Heist Belgija

Pivnica CAMBRINUS, Philipstockstraat 19, 8000 Brugge, Belgija

PERCEEL, Dorpsstraat 3, 2902 BC Capelle aan den IJssel, Nizozemska

SEAFOOD BAR, Van Baerlestraat 5, 1071 AL Amsterdam, Nizozemska

 

Podijeli...Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterPin on PinterestEmail this to someone

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *