Kakvog je okusa Poljska?

U samom srcu Europe, a kao da joj je okrenula leđa i zamišljeno gleda prema otvorenoj pučini Baltičkog mora, smjestila se jedinstvena Poljska. A ipak, Poljska ne bi bila ono što je danas i možda ne bi bila tako jedinstvena da u njoj nema utjecaja raznih drugih naroda, počevši od starih Slavena pa preko njemačkog, francuskog, talijanskog, židovskog, tatarskog, arapskog. Danas se u poljskim gradovima može kušati hrana iz čitavog svijeta, restoranska ponuda je izuzetna, no Poljaci se uvijek rado vraćaju tradicionalnoj kuhinji i receptima.

Kakvog je okusa Poljska?

Slanog, kiselog, gorkog i začinjenog. Svih okusa koji traže prilično mnogo zalijevanja alkoholom, od pive, votke do naliewki, likera koji vuku da se «nalijevate». Poljaci vole alkohol, svjetski poznata činjenica, no to je već neka druga tema.

Temelje tradicionalnoj poljskoj kuhinji dali su Slaveni koji su se na ovo područje naselili s prijelaza 5. na 6.st. i kojima zemlja nije bila samo izvor hrane, vjerovali su da u sebi čuva nešto božansko. Štovali su Moranu ili poljski Marzannu, zaštitnicu ženske plodnosti i predstavnicu Majke Zemlje, lijepu djevojku obučenu u bijelo koja je nosila zlatnu jabuku, snop pšenice i ključeve zagrobnog svijeta a kojima je mogla dozvati proljeće i probuditi Zemlju iz zimskog sna. Hrana, a žitarice i povrće su bile baza prehrane, nudila se bogovima i duhovima u obliku zahvale za njihovu blagonaklonost.

Već u doba 8.st. stanovnici ovog područja znali su konzervirati povrće, kako je prehrana bila bogata povrćem- slanutkom, grahom, lećom, konzerviranje je dovedeno do savršenstva, postupak kojeg Poljaci i danas koriste u svojoj kuhinji.

Srednjovjekovna je kuhinja bila dosta teška, temeljila se na žitaricama i mesu.

U 16.st. u životu Poljaka pojavljuje se jedna talijanka, Bona Sforza, žena poljskog kralja Sigmunda I Starog. Ona je na poljski dvor dovela svoje kuhare iz Italije, donijela nove vrste povrća te potaknula njihov uzgoj i primjenu u kuhinji, uvela nove okuse i metode.

Kasniji su utjecaj na poljsku kuhinju ostavili Francuzi, Talijani i svi narodi s kojima su Poljaci bili u doticaju stoga je nacionalna kuhinja prilično bogata, a regionalno i veoma raznolika. Tipične namirnice poljske kuhinje su kupus i kiseli krastavci, hren, cikla kao omiljeno povrće, jabuke, gljive, razne vrste kobasica.

Pravi poljski obrok uvijek počinje namazom od masti i usitnjenih čvaraka koji se maže na raženi kruh i jede s kiselim, usoljenim krastavcima, tu su naravno i kielbase iliti kobasice, a uz ova predjela, odnosno meze, piju se naliewke od aronije, šumskog voća i raznih trava te poznata poljska votka. Nju je slavni slikar Pablo Picasso uz blues i kubizam proglasio jednom od najbolje tri stvari prvog dijela 20. stoljeća.

Najpoznatija je pak votka Žubrowka, votka s travama ubranim u nacionalnom parku Bialowiesza u kojemu živi jedina vrsta europskog bizona- žubra po kojemu ova votka nosi ime. Nakon ovog zasitnog predjela neki bi stali, no Poljaci će nastaviti s juhama, onom od cikle koja se zove barszcz, zatim hladnom juhom od kiselog vrhnja, cikle i krastavaca – chlodnik, pa krupnikom – juhom od ječma, kiselom juhom žur od raženog brašna, kuhanih bijelih kobasica i kuhanih jaja koja se obavezno servira u svečanim prilikama, a tu je i Žurek u koju se dodaju krumpir i gljive.

Tu je i czernina ili czarna polewka, neobična juha od pačje ili zečje krvi s mesom. Sve ove juhe izdašna su jela koja mogu biti i zaseban obrok, a tu svakako spada i najpoznatije poljsko varivo bigos od kiselog kupusa s kobasicama i gljivama, a u nekim verzijama i s krumpirom.

Za glavno jelo na stolu će se obavezno naći meso. Poljaci jako vole meso i pripremaju ga na razne načine. Pravi su majstori za izradu kobasica, a od tradicionalnih mesnih jela izdvajaju se pieczony schab, odnosno pečena svinjetina punjena suhim šljivama, zatim kotlet schabowy – pohani svinjski odrezak poslužen s krumpirom i kupusom, a recept za ovo jelo prvi put se spominje u kuharici iz 1860. godine. Tu su još dinstane goveđe rolice (zrazy zawijane) punjene kiselim krastavcima, gljivama i kobasicom koje se jedu s heljdom, zatim dinstana patka s gljivama – kaczka po krakowsku. Povrće je prisutno na svakom tanjuru, a u prvom planu su krastavci, zelje i puno hrena.

A deserti, tu su pak glavne namirnice šljive, mak, med i jabuke. Šljive u čokoladi obožavana je delikatesa jednako kao i medenjaci, od jabuka se rade razni kolači, posebice pite, tu su makovnjače i, naravno, knedle.

No, ovo je mini gastro-tura po Poljskoj koju treba upoznati na samom izvoru, uz čašu poljskog piva i pieroge, mekane jastučiće od tijesta punjene mesom, gljivama ili sirom, a bez kojih je poljski ručak nezamisliv.

Članak možete pročitati i na: http://www.jutarnji.hr/dobrahrana/price/zlicom-po-svijetu-pravi-poljski-rucak-bez-zureka-i-pieroga-ne-moze-proci/5885204/

Podijeli...Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterPin on PinterestEmail this to someone

2 thoughts on “Kakvog je okusa Poljska?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *