U potrazi za morskim kornjačama na Zakynthosu

Znate li onu malu kornjaču imenom Sammy koja u crtiću kreće na put oko svijeta? Baš takve morske kornjače izliježu se na pješčanim plažama, ženke se gnijezde i zakapaju jajašca u pijesak, ostavljaju ih zauvijek i vraćaju se u more. Plaže grčkog otoka Zakynthos jedno su od mjesta za razmnožavanje morskih kornjača.
Zakynthos je otok na kojem smo se usidrili na nekoliko dana.

Zakynthos, otok u Jonskom moru, južno od Kefalonije zovu i Zante, prema njegovom talijanskom imenu Zante ili Zacinto. Otok je nešto veći od Brača, a prvi zapisi o njemu nalaze se u Homerovim slavnim epovima Ilijada i Odiseja. Najveći utjecaj na kulturu i običaje, pa i na lokalni dijalekt, ostavili su Mlečani koji su otokom vladali od 13. do 19.stoljeća. Ali i pokraj snažnog talijanskog utjecaja, na Zakynthosu se održao grčki jezik i pravoslavna vjera.
Francuzi, Rusi, Britanci…svi su se pomalo izmjenjivali na otoku da bi 1864. ušao u sustav Kraljevine Grčke.
Usidrili smo se eto, na jednom od najljepših i najpopularnijih grčkih otoka. To znači da su oko nas horde turista koje domaćini znaju i zabaviti i “izmusti”. O da, znaju Grci kako se bavi turizmom. S jedne strane nevjerojatno lijepi pejzaži, maslinici i vinogradi, duge pješčane plaže i deseci nijansi morski plave boje, čempresi i još maslina u brdima…a s druge strane, trash, trash, totalni trash…od glazbe, gradnje, turističke ponude, hrane, barova, ekipe…
Glavni grad otoka nosi isto ime, susjedi mu je Argassija i kroz oba treba proći dok se vozimo prema našem selu Vassylikosu…uf, ono što je nekom noćna mora, drugima je zabava. I obrnuto. Ali, to je turizam.
A mimo toga…predivne plaže pijeska sitnog poput griza, more otvoreno i čisto a savršene temperature (oko 26), valovi za bacanje i glupiranje. I osjećaj kao da živiš nasred maslinika. Naime, 80% obradive površine otoka je u nasadima maslinama. A maslinovo ulje stvarno dobro.

Ostatak obradivih površina zauzimaju vinogradi. Gdje ima loze, valjda ima i vina. Pa smo se prvo zaputili u jednu malu obiteljsku vinariju u unutrašnjosti otoka. Toliko obiteljsku da nas je baka dočekala, prepustila enologu, otišla oprati kosu, narezala nam malo sira i zatim paradirala sa ručnikom oko glave. Toliko obiteljsku da mi se mačka Fredi uvalila u krilo. Toliko obiteljsku da sjedite usred vinograda i gledate u lozu od čijeg je grožđa vino koje pijete. A vino nimalo “obiteljsko”, znaju jako dobro što rade. Posebno sa slatkim vinom. I maslinovim uljem. Odličnim maslinovim uljem. Ljudi žive u jednom velikom masliniku, doktori su za maslinovo. Cijena? 3 eura pola litre! Vinarija se, vrijedi zapamtiti ako vas put ikada nanese na Zakynthos, zove Grampsas vinarija.
Sjećate li se Sammya i morskih kornjača s početka teksta? U potragu za njima uputili smo se na predivnu, dugačku, zlatnu plažu sitnog pjeska (i vani i u savršeno čistom moru), s pogledom na stijene i na otoke u daljini. Gerakas plaža u istoimenom zaljevu jedna je od najljepših na otoku, ali začudo ne toliko nakrcana kao ostale. Zapravo i nije čudno jer na njoj nema hlada, a nema ni barova i restorana. Savršeno. Nema gužve. Bar ne dok su mlade morske kornjače jos uvijek u jajašcima zakopanima u pijesku. I to je najbolji dio ove plaže. Suživot ljudi i životinja. Gnijezda su zaštićena i ograđena, ljudi su navikli zaobilaziti područje oko gnijezda, ručnike i stvari smještaju naokolo, sve funkcionira.
Bilo bi divno vidjeti kornjače, ali nismo imali sreće. A na plažu se ne smije noću upravo zbog njih.

Jedva smo se odlijepili od plaže, namjeravali smo posjetiti Centar za zaštitu morskih kornjača pa smo se tamo uputili. Nalazi se iznad plaže Gerakas, a kako je u blizini jos jedna plaža na kojoj se kornjače izliježu- Diasi, kao i ona “glavna” za ove kornjačaste aktivnosti na otočiću Marathonisi (Otok kornjača), Centar je na savršenom mjestu. Ovdje se razmnožavati dolaze i glavate želve iz našeg Jadrana. Plivaju tisuće kilometara da bi jajašca ostavile na plaži u Grčkoj. Caretta caretta, to je naziv za morske kornjače na Zanteu, pare se sa mužjacima u plićacima i nedugo nakon toga izlaze na pješčane plaže kako bi se gnijezdile i to
gotovo uvijek čine u velikom broju, stotine ženki istovremeno izlazi na plažu usred noći, što se naziva “arribada”.
Plaža na kojoj se morske kornjače gnijezde mora biti dovoljno visoka da onemogući poplavljanje gnijezda tijekom plime, struktura pijeska mora omogućavati izmjenu kisika i ugljikovog dioksida u gnijezdu, a pijesak mora biti dovoljno vlažan da onemogući urušavanje gnijezda tijekom izlaska kornjačica iz njega. U rupe koje iskopaju na plaži polažu oko 100 jaja veličine loptice za golf i zakopavaju ih ponovno pijeskom. Nakon toga, ženke se vraćaju u more, ostavljajući jajašca zauvijek. Navodno morske kornjače plaču dok ostavljaju svoju djecu i odlaze nazad u more. Ma, to nema veze sa istinom. Naime, često se može vidjeti kako morske kornjače “plaču”, ali to nisu prave suze, već način na koji se one rješavaju viška soli iz tijela.
Malene kornjačice iz jaja izlaze po noći, obično sve kornjače iz istog gnijezda zajedno izlaze van jer moraju prokopati svoj put kroz pijesak, što nije nimalo lako.
Prije nego što napuste plažu, kornjačama se u sjećanje “utisne” lokacija na kojoj su se izlegle, kako bi se ponovno mogle tamo vratiti kada odrastu. Za mužjake, to je posljednji put da su na kopnu. Naime, ostatak života provest će u moru, dok će ženke izlaziti ponovno na kopno samo kako bi se gnijezdile.
Udavila sa kornjačama? Ali kad su tako divne!! Nisam inače neki frik za životinje, ali ova stvorenja me fasciniraju. Pa na planeti su 260 milijuna godina! Zadnji dan u Grčkoj odlučili smo iskoristiti za istraživanje otoka.
Napravili đir po čitavom otoku. Nije to ni puno, spomenula sam da je nešto sitno veći od Brača. Da nije stajanja za posjet sirani, za posjet uljari, za mahanje tetama koje prodaju suvenire, za klopanje, obišli bi ga za 2 sata. Ali uz sve to, ode čitav dan.
Na dijametralno suprotnoj strani otoka nalazi se plaža Navagio i na njoj neka olupina stara. Predivna pješčana plaža uvučena u mali zaljev, može joj se prići samo brodom ali je vidljiva sa litica koje ju okružuju. No, ono što je najfascinantnije jest nijansa mora ispred plaže. Pokušavam naći dovoljno dobre i točne riječi da ju opišem. Nemoguće. Ne znam ni hoće li fotografije uspjeti dočarati tu boju. Wow boju. Zaustavi dah boju. Utopi se u boji boju. Navodno je takva zbog bijelih stijena koje ju okružuju.

Navagio plažu zovu ju još i Krijumičarski zaljev, 80-te godine prošlog stoljeća na njoj se usred oluje nasukao brod kojim su krijumčarene cigarete. Brod i dalje tamo stoji i krasi gotovo svaku razglednicu sa Zakyntosa.

Brodovi kojima se može doći do plaže polaze svakih pola sata iz malene luke Porto Vromi, vožnja traje pola sata. Ali, može li se zaista doživjeti ljepota ovog pejzaža sa hrpom turista na jednom od 10 brodova koji se naguravaju u zaljevu? Teško. Mi smo ga promatrali sa stijena, a neki i s ruba litice (ja).😁
Lomeći valove i guštajući u giros pitama, sa Grčkom smo se pozdravili samo sa doviđenja, sigurna sam da se vidimo opet!
Στο επανειδήν!

 

 

Podijeli...Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterPin on PinterestEmail this to someone

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *